понедељак, 1. новембар 2010.

Tiha je noć, igrajmo se



Mrtvi pesnik
započinje svoje tiho putovanje
u zemlju iz koje rastu beli jorgovani
Novo kraljevstvo koje čeka da bude osvojeno
Osmesi unesrećenog pajaca
Prizvuci plača iz dubine stena
One ne umeju da govore
Besmisleno je

Tiha noć u početnim stihovima
propale lutalice
propalog grada
Traga za srećom
za izgubljenim smislom
Da li će se ikada vratiti

Besana noć u srcu
besane oči koje gledaju u mesec
nedostižnu veličinu
Milion puteva
postoji li pravi?
Odande vidi se sve
Možda će pronaći svoju izgubljenu kuću

Pokucaj tiho na moja vrata
jedino me ti možeš videti
Meseče plavi
ti si ja

***

Hodamo peskovitim stazama
tumaramo
bez cilja
Hajdemo napolje
igrajmo se
Kao da je to jedino što nas može spasiti
od svega
od nas
Igrajmo se
Dugo, dugo

Kopamo po prašini
pronaći ćemo skriveni sjaj
nešto kao zvezda
kao sjaj oka
Pogledaj me
Duboko, duboko

Svojim ćutanjem reći ću ti
sve što si ikada hteo da znaš
Podelićemo zvezde sa neba
kao bombone i keks
kao braća život

Igrajmo se svega
Dugo, dugo
Tiha je noć

Oblak



Voleo sam oblak
Voleo sam oblak u daljini
i gledao ga kako igra
nebom, krišom
u tišini
Bojao sam se da će otići od mene
i nestati sa poslednjim trzajima vetra
Bojao sam se da će otići
i nestati
kao i svi ostali

Taj oblak
menjao je boje kako menjao se dan
i gasilo se sunce
Ja nisam želeo da ga dotaknem
Bojao sam se da će otići od mene



Već sa prvim dolaskom jutra u moj grad
nebo je promenilo svoju pesmu
želeo sam da ode od mene
Moj oblak i moje sve
Voleo sam da gledam kako svet nestaje
i prolazi pored mene
Divna slika puna novih tonova
raspadala se u komade
kao krhka staklena figura
A ja sam samo stajalo
i gledao kako tone

Srce napravljeno od kamena
trpelo je nove poraze
Tuga ocrtana u očima se ne menja
ona uvek ostaje ista
i ostaje zauvek

Kao hrabri crni vitez
koračao sam u nove pobede