понедељак, 1. новембар 2010.
Oblak
Voleo sam oblak
Voleo sam oblak u daljini
i gledao ga kako igra
nebom, krišom
u tišini
Bojao sam se da će otići od mene
i nestati sa poslednjim trzajima vetra
Bojao sam se da će otići
i nestati
kao i svi ostali
Taj oblak
menjao je boje kako menjao se dan
i gasilo se sunce
Ja nisam želeo da ga dotaknem
Bojao sam se da će otići od mene
Već sa prvim dolaskom jutra u moj grad
nebo je promenilo svoju pesmu
želeo sam da ode od mene
Moj oblak i moje sve
Voleo sam da gledam kako svet nestaje
i prolazi pored mene
Divna slika puna novih tonova
raspadala se u komade
kao krhka staklena figura
A ja sam samo stajalo
i gledao kako tone
Srce napravljeno od kamena
trpelo je nove poraze
Tuga ocrtana u očima se ne menja
ona uvek ostaje ista
i ostaje zauvek
Kao hrabri crni vitez
koračao sam u nove pobede
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар