недеља, 29. август 2010.

Moje noći, moje sne



Kada ostaneš sam
konačno moći ćeš da čuješ
sve misli
u drugima u sebi
kako noćni vetar diše
šapuće
možda hoće nešto da ti kaže.
Slušaj.

On je taj koji zna tvoje snove
kuda letiš kada sanjaš?
kuda šanjaš?
i tvoj izraz lica
kad niko ne gleda.
Pročitaj ih
videćeš more.

U moru tvoje bajke
koje sebi pričaš
eno ih, tonu
u beskrajno plavo
odakle je sve nestalo...
Ne gasite moje plavo!

***

Unutra, slike se nižu,
princeza koju nekad
spašavao si od ratnika
koji baca noževe u pravcu tvoje lađe
ti si dečak iz vode,
vratićeš se
jer kapetan tone s brodom.
Duboko biće tvoje zakopano blago
ti držiš ključ.
Ne gasite moje plavo!
Ne gasite moje noći!
Moje sne!

***

Plavooki mali stvor
budi se u zagrljaju peščanog sata.
"Opet vrtiš se u krug...
Idemo dalje..."
Pesak vremena guta te
razmišljaš kako da se vratiš nazad
odakle si došao
i započneš ponovo
ti si dečak iz vode
i ti stojiš za kormilom.
Promeni pravac.
Kreni za vetrom.
Promeni se.

***

Sada ostaješ sam
pogledom pratiš ono što nestaje iza tebe...
Ono što nemaš to više nije bitno...

Нема коментара:

Постави коментар